Kada sam krenuo ureivati djeju sobu, prvo sam shvatio koliko je vano dobro iskoristiti svaki slobodan centimetar. Ranije sam vie panje obraao izgledu namjetaja, ali tijekom planiranja postalo mi je jasno da praktinost mora imati jednaku vanost. Zbog toga sam prije kupnje napravio popis stvari koje trebaju biti spremljene i pregledao razliita rjeenja, ukljuujui ponudu ormara na https://www.svijetnamjestaja.hr/trgovina/djecje_sobe/ormari/ . Taj mi je pregled pomogao da jasnije odredim kakav tip ormara bi se najbolje uklopio u prostor. Nakon toga sam izmjerio zid uz koji sam planirao postaviti namjetaj i ostavio dovoljno mjesta za nesmetano otvaranje vrata. Posebno sam razmiljao o unutarnjem rasporedu jer mi je bilo vano da odjea, obua i druge stvari imaju svoje mjesto. Shvatio sam da veliki ormar sam po sebi nije nuno praktian ako su police previsoke ili ako nema dovoljno prostora za razliite vrste odjee. Zato sam usporeivao raspored polica, ladica i prostora za vjeanje. Takoer sam pazio da se novi komad namjetaja vizualno uklopi s krevetom, radnim stolom i ostalim elementima koji su ve bili u sobi. Kod izbora boje pokuao sam pronai mirniju varijantu koja nee brzo dosaditi, dok sam kod materijala razmiljao prvenstveno o jednostavnom odravanju. Tijekom cijelog procesa promijenio sam i nekoliko prvotnih ideja jer sam tek nakon mjerenja vidio to je stvarno izvedivo. Na kraju mi je upravo to bilo najkorisnije iskustvo: umjesto da namjetaj biram samo prema fotografiji, poeo sam razmiljati o tome kako e se koristiti svakoga dana. Djeja soba se stalno mijenja, pa mi je bilo vano pronai rjeenje koje nee zauzimati nepotreban prostor i koje moe ostati praktino i kada se potrebe promijene. Nakon svega mogu rei da mi je dobro planiranje prije odabira namjetaja utedjelo vrijeme i pomoglo da cijela soba djeluje urednije i funkcionalnije.